Arijana Plahutar: Dijete iz perspektive pedagoga

2021-04-19


Promjene života uvjetovane pandemijom COVID-19 i nedavnim potresima značajno su utjecale na život djece rane i predškolske dobi. Maske, dezinficijensi, fizičke distance i učenje strategija ponašanja u vrijeme potresa mijenjaju uobičajenu sliku sretnog odrastanja te zahtjevaju stručno pedagoško promišljanje i djelovanje kako bi se svakom djetetu, na njemu primjeren način, objasnio nov način življenja i tako olakšalo razumijevanje svijeta koji ga okružuje. Novonastali uvjeti života ne smiju ugroziti djetetovo pravo na obrazovanje, tj. na stjecanje svih onih znanja, vještina, osobina i stavova koje će ga izgraditi u kompetentnu, održivu i odgovornu osobu sutrašnjice. Stoga je velika uloga svakog odgojno-obrazovnog stručnjaka u prevladavanju trenutnih ograničavajućih životnih okolnosti kako bi se nastavilo provođenje dosadašnjih pozitivnih intencija u stručno-pedagoškom radu s djecom.

Ono što nas posebno brine u postojećim životnim okolnostima su promjene primjećene u funkcioniranju obitelji - djetetovom prvom i najvažnijem okruženju. Budući da već više od godinu dana živimo u strahu od bolesti i potresa, uz frustrirajuća ograničenja koja su nama, društvenim bićima, oduzela veliki dio socijalnog života na koji smo navikli, a mnogima i izvor prihoda pa tako i egzistencije, sve češće uočavamo roditeljski stres, bijes, brigu i depresivna raspoloženja koji mijenjaju njihovo dosadašnje roditeljstvo. Čak i kada su ih roditelji svjesni i pokušavaju ih sakriti, dijete će percipirati promjene, upijati sitne i delikatne signale, osjećati roditeljevu brigu i rezignaciju. Nažalost, u vrtiću sve češće uočavamo opterećene roditelje koji mehanički, "brzinski" zbrinjavaju dijete, ili one koji u žurbi reagiraju nestrpljivo, grubo i otresito prema djetetu. U takvim situacijama potrebno je stručno pedagoško i psihološko djelovanje kako bismo roditelja saslušali, utješili, ponudili podršku i savjet. Na kraju krajeva, dječji vrtić i jest ustanova koja nudi podršku roditeljima i njihovom roditeljstvu. No sve što činimo u suradnji s roditeljima primarno je u interesu djeteta, jer dijete je najranjiviji član našeg društva koji ne može samostalno zastupati svoja prava, već ovisi o svijetu odraslih. Stoga je naša profesionalna, građanska i ljudska obveza zaštititi i oživotvoriti provođenje dječjih prava, ne samo u dječjem vrtiću, već i izvan njega, u djetetovoj užoj i široj društvenoj zajednici. Na taj ćemo način svakom djetetu pružiti priliku za sretno odrastanje i jedno, usprkos svim sadašnjim životnim ograničenjima, sasvim normalno djetinjstvo.