Diana Zalar: Dijete u središtu

2021-04-17

U središtu ovoga svijeta nalazi se najranjivije biće, najmanje zaštićen dio svijeta - dijete. Nad njim se svakodnevno nadvijaju zloguka proročanstva smrtonosnih epidemija kojima se ne vidi kraj. Ono se osmjehuje jer ne osjeća strah od stvari koje ne može vidjeti. Njegova škola za život odvija se iza zatvorenih vrata zagušljive sobe, na ekranu laptopa s piskutavim glasovima u kakofoniji. Sliježe ramenima. Naviklo je. Ponekad čuje neke čudne riječi, poput - kazališna predstava, koncert, zabavni park, školski izlet... zamišlja što točno znače. To mu draška maštu. Obiteljske proslave su u dvoje ili u troje. Pričesti i krizme održat će se u nekim boljim danima. Vijesti se čuju pet puta dok ne padne večer, ali dijete ih više ne čuje. Uvijek su iste. Bruje zrakom poput dalekih bombardera. Trening iz rukometa je virtualan. Trener se trudi da svatko uspije doći do lopte, samo treba dovoljno brzo pritisnuti tipku. Na satu tjelesnog treba napisati koliko koraka je uspjelo prehodati po stanu. Produkcije iz gitare su od kuće, treba samo ugoditi glazbalo i uključiti mikrofon. Spava na pola uha. Možda će potres. Ruksak je uvijek pripremljen za bijeg. Ali bijega nema, i nema.

Nema bijega. To je ta distopija, koja je stigla dijete. Premda je ono najvažniji dio svega svijeta, tako je duboko smješteno u zbivanja, a tako maleno, da ga se jedva zamjećuje. Teško da ga neki već uopće mogu i vidjeti. Cilj je ovoga projekta da se pomogne djetetu da izađe na svjetlo sunca. Na miris vjetra. Da mu se vrati ukradena svakodnevnica. Kako? Tako da odrasli postanu svjesniji onoga što se zbiva. Da ugase televizore i pogledaju ga u oči. Da odu s njime na vrh nekog brda, uz obalu rijeke ili mora. Da spominju samo lijepe riječi. Da čine ono što i njih i dijete liječi.